Dojam o dostupnosti i sveprisutnoj kvalitetnoj vodi ponajviše se stječe u zemljama koje su označene sa dobrim prinosom vodnog resursa u okviru površinskih i podzemnih vodonosnika. Republika Hrvatska je prema istraživanjima UNESCO-a iz 2003. godine ocjenjena kao zemlja bogata vodom te je zauzela peto mjesto u Europi, sa naznakom da vodni resursi zasad nisu ograničavajući čimbenik razvoja, uz naznaku da su količine vodnih resursa nejednoliko prostorno i vremenski raspoređene [1]. Danas je potrebno razmotriti nove paradigme u upravljanju vodama, pri čemu je važno naglasiti da su se nadležne institucije obavezale na iznalaženje kvalitetnih i usklađenih rješenja koja su održiva za sve dijelove vodnoga sustava i njemu ovisnoga gospodarstva u skladu sa održivim razvojem, očuvanjem biološke raznolikosti, bez nejednakosti koje ugrožavaju socijalnu koheziju, pravdu i sigurnost.

Europska komisija posredstvom svojih odbora izdaje obavijesti i upute o postojećem stanju, projekcijama te dostupnim rješenjima u području novih paradigmi kružnog gospodarenja otpadom i otpadnim vodama. U tom kružnom gospodarstvu ciklus vode konačno se promatra i kroz doprinos otpadne vode koja se pročišćava na uređajima za obradu otpadnih voda većih aglomeracija, odnosno urbanih zona.

Pojam kružnog gospodarstva zamjenjuje dosadašnji, a prema pokazateljima i neodrživi, linearni model crpljenja resursa, izrade proizvoda, upotrebe istih te odbacivanje otpada, u koji vodni sektor nije bio sustavno uključen.

Prijelaz s tradicionalnog linearnog modela na provedbu modela kružnog gospodarstva za ponovnu uporabu vode zahtijevat će, pored dostupnih i novih tehnologija, uspostavu političkih rješenja i upravljanja kao i intenzivan javni angažman u svim povezanim sektorima i područjima odnosno uključenje cjelokupnog gospodarstva (vidi sliku). Ponovna uporaba vode odgovor je na izazov sve većih potreba za vodom u vrijeme kada promjenjiva klima dodatno pritišće nastale promjene u vodnom ciklusu. Već usvojeni Program održivog razvoja do 2030. odnosno cilj 6.3. obavezuje na smanjenje udjela neobrađenih otpadnih voda i povećanje recikliranja i sigurnu ponovnu uporabu na globalnoj razini do čak 50%. Navedenom treba dodati i podatak iz posljednje obavijesti o analizama učinka dugotrajne suše u EU-u koje pokazuju da je 44 % područja Europe (uključivo i Ujedinjeno Kraljevstvo) trenutačno izloženo zabrinjavajućoj razini suše povezanoj s nedostatkom vlage u tlu uslijed ranih toplinskih valova u zimskom i proljetnom razdoblju što je dovelo do manjka oborina od oko 20 % od prosjeka za razdoblje 1991. – 2020. [3]. Utjecaj suše posebno se evidentira na padu vodostaja glavnih europskih rijeka, a samim tim i količini podzemnih voda.

Voda koja se crpi za gospodarsku upotrebu uglavnom se tretira do kvalitete pitke vode. Korištenje vode u kvaliteti pitke vode nije nužna za većinu gospodarskih djelatnosti te se postizanje takve kvalitete u aspektu gospodarstva može označiti kao negativan trošak. Nakon upotrebe voda postaje opterećena različitim onečišćujućim tvarima te se u urbanim središtima odvodi na uređaje za pročišćavanje otpadnih voda. U kružnom gospodarstvu potrebno je integrirati ne samo količinu crpljene i obrađene otpadne vode nego i njihovu kvalitetu, odnosno stupanj njihove pripreme i naknadne obrade [4].

Dodatna obrada otpadne vode sa Uređaja za pročišćavanje otpadnih voda treba odgovarati zahtjevima za ponovnu uporabu vode u nizu ne-pitkih svrha kao što su: industrijske, poljoprivredne te navodnjavanje okoliša (parkovi, pranje ulica i sl.). Naknadna obrada na kvalitetu pitke vode za obnovu podzemnih voda i vodonosnika trebala bi biti razmatrana nakon utvrđivanja učinka upotrebe u gospodarskim djelatnostima. Dodatni parametar učinkovitosti upotrebe obrađene otpadne vode treba biti i načelo blizine jer je učinak viši što je korisnik bliže samom uređaju uslijed smanjenja energije potrebne za dostavu.

Na europskoj razini, planovi koji se donose od 2020. dodatno će  preispitati direktivu o pročišćavanju otpadnih voda i kanalizacijskog mulja, gdje bi se u duhu kružnog gospodarstva obrađena voda koristila u navedene gospodarske (ne pitke) svrhe.

U Republici Hrvatskoj četiri velika gradska središta, Zagreb, Split, Rijeka i Osijek koji su centri gospodarskog razvoja na širemu gravitacijskom području sadrže oko četvrtine ukupnoga stanovništva. Doprinos snižavanju količina crpljene vode te snižavanju količina ispuštene otpadne vode, u pogledu kružnog gospodarenja vodama može se propisati velikim industrijskim djelatnostima u sklopu izdavanja Okolišnih dozvola unutar kojih treba uključiti ponovnu upotrebu vode u svakoj pojedinoj tehnološkoj operaciji. Takvom sistematizacijom olakšao bi se izbor tehnologije pročišćavanja i pripreme tehnoloških voda, kao i konačna predobrada finalnih otpadnih voda prije ispuštanja u sustav javne odvodnje.

Naknadno uvođenje sličnih zahtjeva djelatnostima i objektima javne namjene poput transportnih središta (aerodromi, željeznički i autobusni kolodvori), školske i fakultetske ustanove (kampusi, učenički i studentski domovi), trgovačkih, sportskih i hotelskih kompleksa, doprinijelo bi smanjenju upotrebe vode kao i minimaliziranje ispuštanja ukupnih otpadnih voda.

U navedenom kontekstu Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba (CUPOVZ) godišnje obradi i u prijemnik rijeku Savu ispusti količinu od oko 123 milijuna m³ otpadne vode, što je otprilike zapremina 40-tak Jarunskih jezera, dok kvalitetom obrađena otpadna voda zadovoljava pokazatelje propisane za drugi stupanj obrade. Urbana aglomeracija Grada Zagreba koja iznosi oko 640 km² sa oko 790 tisuća stanovnika [5] te pripadajućom gospodarskom djelatnosti u skladu je sa radnim kapacitetom CUPOVZ-a od 1,2 milijun ekvivalent stanovnika. Uzimajući u obzir i činjenicu da prosječni dnevni satni protok otpadnih voda iznosi oko 14.000 m³/h uviđamo veliki potencijal otpadnih voda u pogledu kružnog gospodarenja vodama. Unutar tehnološkog procesa obrade otpadne vode na CUPOVZ-u uštedi se do 73 % potrošnje električne energije iskorištenjem bioplina iz bioomase, čime se godišnje proizvede oko 16.700 MWh. Uštede na prinosu CO₂ u atmosferi stoga iznose oko 3.500 t godišnje.

Monitoring rada CUPOVZ-a pokazuje usklađenost sa zakonskim propisima u pogledu kvalitete podzemnih voda te zraka i emisija u okoliš (buka, otpadni plinovi nastali spaljivanjem bioplina, otpad) na lokaciji, a sama učinkovitost obrade otpadne vode veća je od 90 %. Zahvaljujući CUPOVZ-u rijeka Sava i ekosustav grada Zagreba postali su čišći i zdraviji za građane metropole.

Izvor: Zagrebačke otpadne vode d.o.o.

glavni tehnolog dr. Marin Ganjto & glasnogovornica Astrid Werbolle

Literatura: