BASF je najveća njemačka kemijska tvrtka i lider u kemijskoj industriji. Posluje u više od 90 zemalja, a zapošljava više od 110 tisuća zaposlenih širom svijeta. U Hrvatskoj i susjednim zemljama izravno posluje od 1990. godine, a Simon Franko direktor je za Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju koji svoju karijeru na brojnim pozicijama u BASF-u gradi već 23 godine. Razgovarali smo o poslovnim rezultatima BASF-a, utjecaju sankcija Rusiji na poslovanje, o ovisnosti o uvoznom plinu.

Kakve je poslovne rezultate BASF ostvario u protekloj godini?

Iako je 2020. godina bila poprilično teška zbog cjelokupne situacije koja je pogodila globalno gospodarstvo, 2021. bila je jako dobra za BASF. Ostvarili smo 78 milijardi eura prihoda, šta predstavlja izniman rast u odnosu na prethodnu godinu. Isto tako, rezultati u regiji bili su rekordni. Potražnja je bila na vrlo visokoj razini pa smo se bavili pitanjem kako na vrijeme opskrbiti kupce, kako proizvoditi i isporučivati količine koje su kupci željeli. Cijene su jako narasle, a tako i naš promet. Rasli smo i količinski. No, s druge strane, i naši su troškovi, osobito zbog velikog rasta cijena energije, jako su narasli. Kemijska industrija koja pretvara tvari iz jednog oblika u drugi kemijski je intenzivna i sama troši goleme količine energije.

Nedavno je vaš predsjednik uprave prilično snažno upozorio na posljedice sankcija Rusiji na poslovanje europskih kompanija, uključujući BASF, rekavši da su te odluke donesene ishitreno i nepromišljeno. Mislite li da te odluke doista mogu ozbiljnije ugroziti poslovanje BASF-a i drugih europskih tvrtki?

Budući da je cijeli svijet naše tržište, bit ću vrlo otvoren i jasan. Moramo osvijestiti koliko ljudi u Ukrajini pati zbog rata. Isto je tako poznato i da pri uvođenju sankcija najmanji problem imaju državnici, a puno veći problem građani – iako oni ne vode rat. Nažalost, sankcije su jedini način na koji možete utjecati na to da se smijeni vlast koja pokreće vojnu invaziju. No, ekonomske posljedice mogu biti i više nego ozbiljne. Rusija pokriva 55 posto njemačke potrošnje prirodnog plina i, kada bi se ta razmjena potpuno zaustavila, mnogo bi toga stalo. Ako nema plina, nema kemije, materijala i sirovina, nema proizvodnje i proizvoda, u krajnjem slučaju, nema Zelenog plana. Javila bi se visoka nezaposlenost, a mnoge bi europske tvrtke bankrotirale, posebno male i srednje. To bi pak europsku ekonomiju moglo dovesti u najgoru krizu od kraja Drugog svjetskog rata. Neću otkriti ništa novo kada kažem da je hrvatsko gospodarstvo snažno naslonjeno na njemačku ekonomiju. Zabilježi li Njemačka, primjerice, pad BDP-a od dva posto, Hrvatsku čeka najmanje trostruko veći pad.

Je li EU odgovarajuće reagirala? Donose li se kvalitetne odluke?

Činjenica je da su isporuke ruskog plina bile osnova konkurentnosti u našoj industriji, a sada će, primjerice, isporuke tekućeg plina iz SAD-a uzrokovati znatno više cijene energije. Nisam siguran koliko je stvaran scenarij napuštanja prirodnog ruskog plina. Trenutačno je aktualna kampanja „Freaze for peace“ kojom se poziva sve potrošače da smanje grijanje za dva stupnja i tako ostvare određenu uštedu. No, naivno je misliti da će taj spoj bunta i uštede pomoći. Čak i da stavimo pitanje cijene na stranu, ostaje problem nedovoljne, odnosno nedostupne količine energenata. U ovom trenutku alternative nema. Barem je nema preko noći. Ipak, trenutačna se situacija još uvijek može opisati kao stabilna. Najkritičnija je s gnojivom, kod kojeg se očekuju visoke cijene zbog rekordno visokih cijena plina. Također, Rusija je najveći proizvođač i izvoznik gnojiva u svijetu.

Koje strateške lance treba razvijati EU?

Moj je odgovor uvijek industrija zasnovana na inovacijama. Ona čini stup ekonomije jer kreira nova kvalitetna radna mjesta, donosi prihode za zdravstvo, socijalnu sigurnost, mirovine i, što je osobito važno, interes za znanost i inovacije, razvoj znanja društva, poreze i otpornost u slučaju poremećaja kakvima svjedočima u posljednje vrijeme, od krize s koronom do rata u Ukrajini. Hrvatska je prelijepa zemlja, kao i čitava EU. Ali moramo odlučiti hoćemo li imati lijepe države, turističke destinacije za, primjerice, Amerikance ili Kineze, ili države u kojima se može raditi. Europa je spora i već dugo nije lider u svjetskoj ekonomiji. Industrija se dovoljno ne cijeni. Dolazi zakon za zakonom, posvuda administracija i birokracija zbog kojih je veoma teško išta planirati ili donositi dugoročne odluke. Europi nedostaje strateške autonomnosti, od opskrbe energijom, hranom, farmacijom, pa ako hoćete i kemijom iz koje proizlaze sve sirovine. U doba digitalizacije odjednom smo otkrili važnost poluvodiča. U prosječnom automobilu ih ima oko 1400. Da ne spominjem računala, televizore, pametne telefone. U ovom primjeru svi mi ovisimo o Tajvanu. To je ta strateška (ne)autonomnost. EU sada želi povećati svoje kapacitete, ali to nije nimalo lako. Treba uložiti milijarde, naći ljude sa znanjem, izgraditi tvornice, te osigurati sirovine, jer za proizvodnju poluvodiča treba oko tisuće različitih kemikalija. Neke nisu problem, ali nekih nema dovoljno ili su možda otrovne. EU pak radi na zakonima da se njihova upotreba i proizvodnja zabrani, bez pravog razmatranja o tome što je stvarna opasnost za ljude ili okolinu. S druge strane, Kina zakupljuje strateške sirovine po cijelom svijetu, čak i u Europi. Ovo je samo jedan primjer koji se konkretno tiče automobilske industrije.

Može li se u budućnosti očekivati nestašica primjerice zaštitnih sredstava? Kakve bi bile posljedice?

Teško je to predvidjeti, ali vjerujem da će u velikoj mjeri ovisiti o tome kako će se razvijati situacija s ekonomskom krizom koja je poprimila globalne razmjere.

Koliko su u prosjeku rasle cijene zaštitnih sredstava i kako je to utjecalo na sjetvu?

Rast cijena bio je krajnje umjeren, a pojedine su ostale iste. Sjetva će vjerojatno ovisiti o cijenama drugih inputa.

Koliko su se kriza, rat u Ukrajini i neke druge nepovoljne okolnosti odrazile na poslovanje BASF-a u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji?

Službeno smo na samom početku sezone i očekujemo jošjednu uspješnu godinu. U prvom je kvartalu potražnja za našim sredstvima za zaštitu bilja na zavidnoj razini. Što se tiče ostalih segmenata našeg poslovanja, u ovom je trenutku, jednostavno, prerano znati kakve će biti posljedice.

Kako EU i europske tvrtke mogu osigurati sigurnu opskrbu energijom? Kako se BASF nosi s tim problemom?

Kemijska je industrija s 15 posto potrošnje najveći industrijski korisnik plina. Otprilike dvije trećine potrošimo na proizvodnju električne energije i spremanje vodene pare, ostalo upotrebljavamo kao ulaznu sirovinu za proizvodnju. Za autoindustriju, elektroniku, kozmetiku i higijenu, farmaceutiku, proizvode za zaštitu bilja, itd. Iz plina se radi amonijak, jedna od najvažnijih osnovnih kemikalija na svijetu. Iz amonijaka kao prekursora dobivamo gnojivo, AD Blue, otapala, lijekove. Sastavni je dio stočne hrane i drugih namirnica, te osnova za acetilen. Acetilen je, pak, sirovina za lijekove, visoko elastične tekstile, proizvodnju boja i lakova, folije, ljepila, ali i metakrilat iz kojeg stomatolog izradu novi zub. Znatna smanjenja ovisnosti o energiji koja dolazi izvan EU mogu se postići samo značajnom elektrifikacijom industrijskih procesa. No, to nije nimalo lak zadatak. Primjerice, BASF-ova tvornica u Ludwigshafenu u Njemačkoj, koja se smatra najvećom kemijskom tvornicom na svijetu, sama troši postotak (6 TWh) njemačke potražnje za električnom energijom. Kako bi pokrio svoju potražnju za obnovljivom energijom, BASF provodi strategiju „make-and-buy“. To uključuje ulaganje u vlastitu imovinu obnovljive energije i kupnju zelene energije od trećih strana.

Mogu li ti poremećaji utjecati na proces smanjenja emisija CO2? Mnogi misle da je EU politika u tom dijelu previše radikalna.

Mogu jer nestabilna situacija u svijetu samo ubrzava potrebu za našom tranzicijom. Prema nekim proračunima, za četiri-pet godina mogli bismo izvršiti tranziciju od ruskog plina k drugim izvorima energije, ali postavlja se pitanje koliko bi ta tranzicija bila teška. Zasad dodatne sankcije Rusiji znače gubitak konkurentnosti i gubitak radnih mjesta u EU.

Među političkim ciljevima Europske komisije jedan od prioriteta je Zeleni plan: kako ostvariti te ciljeve?

BASF podupire ciljeve Zelenog plana. Iskreno želimo smanjiti emisije, postići cirkularnost, inovativnost, ekonomski rast i druge vrijednosti važne za društvo i okolinu. Najzahtjevniji plan svakako je prelazak na zeleno i digitalno. Istodobno, nove tehnologije zahtijevaju još više od kemijske industrije u EU. To su dvije dodatne transformacije. Prva je nulta toksičnost koju prati zabrana kemikalija s određenim svojstvima, a druga je prelazak na kružno gospodarstvo koje podrazumijeva racionalniju eksploataciju i uporabu otpadnih sirovina. Svakako bez jake kemijske industrije i inovacija ni kružno gospodarstvo neće biti moguće.

O čemu ovisi ostvarenje tih ciljeva?

Za ispunjenje Zelenog plana potrebna je napredna kemija, koja će biti prisutna u svakom segmentu našeg života. Kemija i kemijski procesi razvijaju i implementiraju nove tehnologije kao što su procesi recikliranja otpada, proizvodnja katalizatora za smanjenje emisija, baterije za e-mobilnost, solarne elektrane, proizvodnja zelenog vodika i skladištenje CO2. Gotovo svakom lancu vrijednosti – od solarnih panela, baterija, električnih automobila, vjetroturbina, hidrogena do izolacije zgrada – potrebni su proizvodi koje isporučuje kemijska industrija. Uzmite samo u obzir ovaj podatak: 46 od 47 mjera Zelenog plana odnosi se na kemijsku industriju, a sve se rješava usporedno bez jasnih prioriteta i posljedica. Ne možemo promijeniti sve u dvije, tri godine. To nitko ne može. Neki to  nazivaju ‘fois-gras’ politikom Bruxellesa – industrija se osjeća kao guska u koju hranu guraš i guraš sve dok joj ne pukne jetra. Bez napora kemijskih tvrtki u istraživanju, razvoju i distribuciji održivih proizvoda i tehnologija, uspješna provedba ciljeva klimatske neutralnosti neće biti moguća. Ali industrija se ne čuje dovoljno.

Europska komisija ima ambiciozan cilj: učiniti gospodarstvo EU održivim do 2050. i dovesti Europu do titule prvog klimatski neutralnog kontinenta. Je li to preambiciozan plan?

Cilj je jako ambiciozan, nema dvojbe, ali i kada je u pitanju strateška nužnost i tehnička izvodljivost. Fokus je na tehnologijama za generiranje obnovljive energije koje ne emitiraju ugljikov dioksid, ili to čine u malim količinama. Bitno je da imamo takve ciljeve. Za EU je to takozvani Man on the Moon projekt. No, nailazimo i na neke proturječnosti. Primjerice, neke su države uvele porez na ugljik kako bi se u cijene proizvoda bolje uključilo zagađenje emisijom stakleničkih plinova. Tako bi se osnovao fond za financiranje prijelaznog razdoblja. Međutim, istjecanje CO2 ne zna za administrativne granice, stoga je potrebno da mnogo više zemalja to usvoji kako bi smanjenje emisije bilo vidljivo.

Kakve će posljedice imati proces dosezanja tih ciljeva?

Važno je razumjeti da se vizija Zelenog plana ne može provesti za zelenim stolom, već samo inovacijama koje je sama industrija u stanju ostvariti. Sve to neće doći bez dodatnih troškova za građane EU. Fond EU za implementaciju Zelenog plana je oko 1000 milijardi eura. S druge strane, moramo biti svjesni da to nije samo trošak, već ulaganje u našu budućnost. Jednostavne nove tehnologije koje bi zamjenile postojeće na ekonomičan način još nisu potpuno razvijene. Vrijeme, znanje i značajna financijska sredstva važni su za njihov razvoj.

Kakav je BASF-ov plan za postizanje klimatske neutralnosti predstavljen prije godinu dana?

Glavni je cilj našeg ambicioznog plana postizanje potpune klimatske neutralnosti do 2050. godine, uz međuciljeve, kao što je smanjenje emisije ugljikova dioksida za 25 posto do 2030. godine. To podrazumijeva uključivanje obnovljivih energetskih izvora i razvoj proizvodnih procesa koji ne stvaraju CO2 u proizvodnji kemikalija, uz propagiranje kompletnog BASF-ova vrijednosnog lanca radi smanjenja ugljikova otiska u svim granama industrije.

Kakve planove ima BASF oko investicija i ulaganja?

Najveće ulaganje svakako će biti tri milijarde eura do 2030. godine za postizanje ciljeva za klimatsku neutralnost, a jedna od najvažnijih tehnologija koju BASF trenutačno razvija pogoni su za parno krekiranje s električnim zagrijavanjem.